Goranski olimpijski vidici

Zaljubljenicima u zimske sportove zasigurno nije promakla vijest da su talijanski gradovi Milano i Cortina d'Ampezzo prije desetak dana dobili domaćinstvo  Zimskih olimpijskih igara 2026. godine. Kandidatura Milana i Cortine dobila je više glasova od one švedskog glavnog grada Stockholma koji im je ostao jedini konkurent nakon što su švicarski Sion, japanski Sapporo, austrijski Graz i kanadski Calgary odustali zbog prevelikih troškova organizacije.

Glavni grad Lombardije Milano spreman je uložiti čak 1.3 milijarde eura kako bi održao program dvoranskih zimskih sportova, osim curlinga i brzog klizanja, dok će se program sportova na otvorenom održavati u Cortini koja se nalazi na obroncima prekrasnih Dolomita i ima izgrađenu svu potrebnu infrastrukturu. 

Milano će po prvi puta u svojoj povijesti ugostiti Olimpijske igre, te je odlučeno da će se ceremonija otvoranja održati na legendarnom stadionu San Siro. Cortina je već bila domaćinom ZOI 1956. godine koje pamtimo kao prve na kojima smo imali goransku sportašicu, višestruku prvakinju Jugoslavije u skijaškom trčanju Nadu Birko Kustec koja je otvorila vrata goranskih olimpijskih nastupa.

Za očekivati je će netko od goranskih sportaša vrlo vjerojatno izboriti olimpijsku normu za nastup na Igrama u veljači 2026. godine. Međutim, kako je susjedna Italija dobila igre, značajno su porasle i šanse da Hrvatska kroz nastupe sportaša iz Gorskog kotara može konkurirati u čak četiri zimska sporta što zvuči nadrealno, ali zaista postoji takav potencijal.

O čemu se zapravo radi? Zemlja - domaćin Olimpijskih igara može odaslati izričiti zahtjev Međunarodnom olimpijskom komitetu da se u natjecateljski program uključi sport za koji smatraju da ima šansu popraviti bilancu osvojenih medalja. Takav zahtjev ne bi bio presedan jer su ljetne Olimpijske igre u Parizu 2024. godine u svoj program već uključile breakdance, tako da je Međunarodni olimpijski odbor spreman napraviti kompromis u korist organizatora ali i malih sportova, što nama ide u prilog.

U svakom slučaju, Gazzetta dello Sport je već odabrao tri potencijalna sporta od kojih je jedan za nas osobito interesantan - sanjkanje na prirodnim stazama. Južni Tirol već godinama dominira svjetskom sanjkaškom scenom, a njihovi top natjecatelji u ovom sportu Evelin Lanthaler, Greta Pinggera i Patrick Pigneter očekuju da će dobiti prednost nad sportašima koji se bave trenutno vrlo popularnim turno skijanjem i penjanjem po ledu. Više je nego izgledno da će se natjecateljski program Olimpijskih igara 2026. godine proširiti na zahtjev organizatora, pa hajdemo vjerovati da će to biti upravo sanjkanje na prirodnim stazama koje, uz skijaško trčanje, biatlon i alpski skijanje može dostojno i veličanstveno predstavljati Gorski kotar i Hrvatsku.

Nema veće svjetske sportske pozornice niti većeg sportskog događaja od Olimpijskih igara. Imajući to na umu, možemo li prepoznati ovu priliku i pred naše sportaše i trenere postaviti jasne strateške ciljeve? Takvo očekivanje ne ovisi samo o njima nego i o sredini u kojoj žive, treniraju i rade i koju na tako jedinstveni mladalački način promoviraju u svijetu. 

Čitajući ovaj sportski komentar možemo postaviti pitanje: čemu žuriti, to se ionako događa tek za šest godina? Vjerujem da je opravdano ulaganje u naše darovite sportaše za koje, bez ustezanja, treba otvarati vrata na svim razinama. To zasigurno može i mora postati pitanje koordinacije goranskih čelnika koji trebaju uz potporu sportskih organizacija institucionalizirati strategiju diferencijacije goranskog zimskog sporta i rekreacije kao i uvjeta u kojima stasaju budući olimpijci koji se upravo naziru sa našeg vidikovaca s pogledom prema susjednoj Italiji.